bez naslova ili osvrt na tebe

ne znam sta uopste jos moze izleci se iz ove tisine,da,nista je stalo izmedju nas,pocinjem da se sudaram o svaki cosak zivota,sve mi lici na pljusku,znam da nikako ne bih smjela misliti ovako nihilisticki,znam da nikako ne bih smjela zauzimati takav stav,i nikakav stav,ali cinjenica je da se osjecam strasno i cinjenica je da se osjecam samom,jezivo kako malo osoba osim tebemogu potraziti ,jezivo kako malo osoba mi nesto predstavlja,osim tebe,sva sam bila sklupcana u tebi,sva sam bila usmjerena na tebe…Dobra stvar je da je jedna draga osoba zalutala meni pod okrilje,vadi me iz najcrnjih crnjaka,lose je sve,sve sto bih da stavim na stranu srca;danas sam mogla da uradim masu stvari,i trebala zaista da malo upristojim kucu i sve,ali nisam,nisam jednostavno mogla,cijeli cjelcati dan sam provela razmisljajuci o nama,i pitajuci se ne bih li ipak trebala da te nazovem,ovo ne lici ni na sto,zaista,sinoc sam tesko zaspala,tesko sam se i probudila;vrtlari su sjekli travu sa zive ograde,pa me buka masina i probudila,kad zaspim,zaspim kao da ziva nisam,bez snova,bez sjecanja,ne desava mi se nista,tako da to malo sna sto uspijem da iskobeljam i sto pronadje mene potrosim na punjenje energijom,sve mi je postalo bljakasto,sto vrijeme vise prolazi:vise bljakasto,sretna sam sto me drzi vjera u dragog Allaha u smislu da znam da ce ovo proci pa cu odjednom biti izlozena ogromnoj dozi srece,tako mora biti,zar ne,trudim se da izdrzim,voljela bih da pogledam,onako duze nase slike,bojim se da se necu prosuti,preko slika,preko nas:da li nas mogu proglasiti mrtvim,sta mi jos treba,jezivo je da ce za nepun dan famozni:St.Valentin:sta da uradim:da ti ga "cestitam"izgleda glupo do beskraja,da ti ga ne cestitam:nekulturno,cestitacu ga cak i kucepazitelju,a kamoli ne nekom,poput tebe,ali kako ti ga cestitati:porukom na smsu:"sretan St.Valentin" ili sta drugo,ne znam kako ti ga zazeliti sretnim a onda sta ako i pored svega:ti meni niti ne odgovoris;sve mislim da ces mi ga cestitati,da ce se desiti neko cudo,da ces me nazvati reci:pa jel'dosta,meni je dosta,nestvarno mi djeluje da smo tako nedavno bili zajedno,za Bozic,za Novu,nestvarno i tako daleko,kao da se maltene i nije desilo,sve vise i vise mi nedostajes,postaje mi problem:ponasati se zivom,praviti se zivom,zivjeti bez tebe,postaje mi problem budjenje,oblacenje,pranje,svakodnevica,nocobdijica,sve me nervira,sve me rastuzuje,sve me ismijava,dan koji je sve duzi,noc koja je sve kraca,zima koja je sve blaza:sve ustuknjava i pruza mijesto novom,samo ova ruzna svakodnevica,mene bezglave,bez jendog covijeka,samo jednog covijeka traje li traje,sve u sesnaet,uzima maha,zaboravljam da sam juce jos i mogla da se nasmijem,danas vec manje i svakim danom kako te nema manje,postajem sve tuznija,bjezim od sebe,bjezim od kafe do kafena ne znam ni zasto je pravim,ne znam ni zasto ih toliko pijem,hiljade saljica zapocetih,hiljade knjiga otvorenih,rasejana mi glava bez tebe,klatim se,izgubljeno,zaista,bez nas,teske mi noci,teski mi dani,svakome nesto dolazi,imam dojam da mi neces doci,da je ovo kraj,jutros sam opet posegnula u hiljade telefonskih brojeva:one koje treban ne nalazim sa druge strane,oni koji me zovu:nisu oni pravi,kojima bih mogla pricati ili ne pricati,pa sutjeti zajedno sa njima o tebi;nakon tebe nesto se cudno desava sa mnom,i sad,dok ovotipkam,osjecam dusojedilice kako revnosno grickaju unutrinu,imam osjecaj da me nista ne moze razvesiliti,osim tebe,pa samo si ti-ti,fakat cu poludjeti,kako da izdrzim,kazi mi,sta da radim,ne zelim da volim nikog drugog,necu da volim nikog drugog,necu da prihvatim da si nas bacio,kuca je istom neredu kao moje misli,sama sam:veceras i cijeli dan,svi su na raspustu,lijepo,ne moram da glumim,ostarila sam kako smo se razisli,jel mi vjerujes,osjecam da sam poruznjela,i onda me jos vise panika uhvati:ne smijes me vidjeti ovakvu,jer sta ako i ti vidis to sve sto ja vidim,promijenjeni,stvarno sam na….. bez tebe,u gadnoj sam situaciji;smetena kao malo kad,ne znam sta da cinim sa sebe,ne znam kako,ne mogu da prihvatim da ovo i nije mozda nikakva faza u nasoj jebenoj ljubavi,ne mogu da prihvatim da je kraj…Jao:a sta ako zaista zaista:jeste,sta onda,kako nastaviti,dolazi proljece,dolazi i ljeto,samo ti ne dolazis,jel'mi to sutra,ne da mi se ni da se okupam,a znam da bi mi bilo lijepo,nisam si prijatelj,nikakav sam si prijatelj,samo bih sjedila i zurila u jednu tacku i ne bih se micala iz tog stanja,samo bih da mogu otisla u neku izmisljenu dimenziju,na izmisljeno mijesto i tu se uhvatila oko koljena,i gledala neki izlazak ili zalazak sunca,kao"mali princ",ali potpuno nepristrasno,nekako ono da me nije briga,eto bas tako to,ja jos mislim o tebi u svojstvu "mog",jos mi taj pridjev precesto izleti iz usta,namjerno trazim razlog da te spomenem u prici,pa bilo to o mesnici,o vremenu,srce je prokletinja,nace nacina da ostvari sto naumi,pa tako i ja i moja bolesna pamet i sve sto sam:i glupo i pametni i nebitno,sad mi nije bitno nista sto sam,osim da sam,i sto nisam,a ja sam :bez tebe i ja:nisam sa tobom,kroz te dvije dimenzije i kroz dimenziju dam sam bila:sa tobom:postojim.Kako cu podnijeti ljeto,kako cu podnijeti sve,cemu i sta ce me pomjeriti…
Jos jedna noc bez tebe,jos jedan dan,koji ce doci,bez tebe,ti kao moja vlastita nemogucnost da se realizujem makar mrvicu:bez tebe..A ti si se sacuv'o,zar ne:tvojih famoznih deset posto sad vecera,ili pliva u nekom bazenu,tvojih famoznih deset posto mozda vec danima nekog ljubi,tvojih deset posto sve moze i jace je od sveg;kao da me i nije bilo,jel’,sta ces,neko se sjeca,neko place,neko budali,sad sam ja taj neko,sto place i sto budali,bas dobro da mi djeca nisu tu,bas dobro,mogu da se prospem,ovako,nikom potrebno;ta zelja da se ide do dna,u svemu,ta prokleta struja sto mi sekunde ne da da zaplivam:od tebe,kako je to….pada mi na pamet milion podataka o nama,njezni dragi su mi svi ti detalji,u tom vremenu rado boravim,u tom vremenu,smo boravili donedavno i mi,nasa proslost me vuce za rukav,i za nogavice,ne da mi naprijed bez tebe,vidim te svugdje,ocekujem tvoj korak,tvoje milo u oku,iako znam da te necu naci:redovno pregledam telefon,mesindjer,sve,redovno obidjem po ko zna koliko puta dnevno sve te ekrane i ekrancice,da li se moze od tuge i ceznje prolupati,sve teze i teze upravljam sobom,bez tebe,sve teze i ruznije i tuznije mi je sve,bez tebe:svaka ti cast ljubavi,bravo makar tebi,kad mozes,ovo i ovako,svaka ti cast,skidam ti kapu i stavljam ordenje;mozes bez mene,mozes bez nas:gdje li sam to onda ja zivjela,u kojoj zemlji i sa kim,zar sam te sebi izmislila lijepi,zar sam….uzeo si mi zvecku i sve si uzeo sa sobom,nista mi nisi ostavio,meni,kako sad,kao u sta da se lansiram,kako da koracam,napor mi je sve,sve bih odgurnula od sebe,sve,a ne mogu,znam da ne mogu i ne smijem:dokle cu jos ovako:tek je pocelo,a cini mi se vec da predugo traje,odoh u ,ne znam gdje,odoh negdje,mozda da uradim bilo sta,po kuci i presijecem ovu sebe,musavu i glupu od ljubavi,